Mahnut ću, evo, svakom JA . Mahnut ću svakoj sjeni svoga htjenja. Oprostit ću se i od koraka u kojima me bješe previše. I onih u kojima me bilo malo. Mahnut ću prijateljima, poželjevši da moje staze budu njihove lekcije. I da svaki korak moj bude njima "za" il’ "protiv". Mahnut ću dječijem oku što…

Nastavi čitanje →

Sjećaš li se onog lista uvelog, tek otkinutog vjetrom od doma krošnje stabla ? E, takva sam ti, dušo, sada ja. Nisam zvala vjetar. Al’ evo me odvede taj nezvani gost. Adet je da s poštovanjem krenem u društvu onog koji šuti. I adet je da šutim, al’ ne mogoh da ti ne napomenem… Sjećaš…

Nastavi čitanje →

San

Od svih nedosanjanih snova jedan je uvijek prisutan, živ. Eno me, šakama zgrćem prah Mekke kao da još tvoje su stope utisnute u njem’, Muhammede ! Ulazim u Harem, u Kuću mira i ne znam gdje to pogled mi bježi… Minbere grlim, na sedždu Ti padam, pozivu tvome suzom se odazivam Mirisnu haljinu Kabe milujem…

Nastavi čitanje →